BBC: Tko što zapravo želi u ratu SAD-a i Izraela s Iranom?

Većina ljudi – iako ne baš svi – želi da ovaj rat završi što je moguće brže. No pod kojim uvjetima? Tu se stavovi počinju razilaziti, ističe BBC-jev dopisnik iz Rijada.

Sjedinjene Američke Države

Ratni ciljevi predsjednika Donalda Trumpa donekle su nejasni. Činilo se da osciliraju između jednostavnog ograničavanja iranskog nuklearnog programa, potpune kapitulacije Irana pred svim američkim i izraelskim zahtjevima, pa sve do potpunog kolapsa režima Islamske Republike.

Dosad Iran nije ni kapitulirao ni doživio slom. No njegova je vojska ozbiljno oslabljena nakon 16 dana neumoljivog preciznog bombardiranja.

Neizravni pregovori između SAD-a i Irana u Ženevi u veljači, uz posredovanje Omana, napredovali su u vezi s nuklearnim pitanjem.

Oman tvrdi da je Iran bio spreman na velike ustupke koji bi pružili značajno uvjeravanje da Teheran ne razvija nuklearno oružje.

Ono o čemu Iran nije bio spreman razgovarati bilo je ograničavanje ili ukidanje njegova programa balističkih projektila niti prestanak potpore saveznim skupinama u regiji, poput Hutija u Jemenu ili Hezbollaha u Libanonu.

Trumpov idealni scenarij i najbolji ishod

U idealnom scenariju za Washington i mnoge njegove saveznike, ovaj bi rat završio slomom vlasti ajatolaha, koju bi brzo zamijenila mirna, demokratski izabrana vlada koja više ne bi predstavljala prijetnju vlastitom narodu ni susjedima. No od ponedjeljka nema naznaka da bi se to moglo dogoditi.

Sljedeći najbolji ishod za SAD bio bi da ozbiljno oslabljena Islamska Republika promijeni ponašanje, prestane zlostavljati vlastite građane i okonča potporu radikalnim milicijama u regiji. Ni to zasad ne izgleda vjerojatno, osobito nakon što je Iran za novog vrhovnog vođu izabrao Modžtabu Hameneija, sina svog pokojnog tvrdolinijaškog prethodnika ajatolaha Alija Hameneija – osobu za koju se očekuje da će dodatno iritirati Washington.

Uz rast globalnih cijena nafte, djelomično blokiran Hormuški tjesnac i sve veće nezadovoljstvo u SAD-u zbog mogućnosti da se zemlja ponovno uvuče u još jedan skupi bliskoistočni sukob, na predsjednika Trumpa rast će pritisak da prekine rat. No bit će mu teško predstaviti ga kao išta drugo osim neuspjeha, ako režim u Teheranu opstane – nepokoren i prkosan.

Iran

Iran želi da rat završi što je moguće prije, ali ne pod svaku cijenu – odnosno ne ako to znači pristati na sve zahtjeve Washingtona.

Teheran zna da vjerojatno ima "strateško strpljenje" da nadživi Trumpa u ovom ratu, a uz to mu u prilog ide i geografija.

Iran ima najdužu obalu među državama Perzijskog zaljeva i sposoban je neograničeno prijetiti brodskom prometu koji kroz uski Hormuški tjesnac u normalnim okolnostima prenosi oko 20% svjetskih zaliha nafte.

Poziv američkog predsjednika drugim državama da pomognu nositi se s posljedicama rata koji je započeo zajedno s Izraelom dočekan je s nevoljkošću. Ujedinjeno Kraljevstvo, Europa i druge zemlje oprezne su prema slanju svojih mornarica u opasnost kako bi pratile trgovačke brodove kroz tjesnac, budući da taj rat uopće nisu podržavale.

Službeno Iran tvrdi da rat mora završiti čvrstim jamstvom da više neće biti napadnut te traži ratnu odštetu za milijarde dolara štete nastale američkim i izraelskim zračnim napadima. Vjerojatno zna da neće dobiti ni jedno ni drugo.

No vodstvo Islamske Republike i Iranska revolucionarna garda moraju samo preživjeti ovaj sukob kako bi ga pred svojim narodom i svijetom mogli prikazati kao pobjedu.

Izrael

Od triju država uključenih u sukob – SAD-a, Irana i Izraela – čini se da se Izraelu najmanje žuri da rat završi.

Izrael želi uništiti što je više moguće iranskih zaliha balističkih projektila, skladišta, zapovjednih centara, radarskih sustava i baza Revolucionarne garde.

Sve se to, naravno, može ponovno izgraditi nakon završetka borbi, pa Izrael želi da Iran shvati da bi to imalo visoku cijenu: izraelsko ratno zrakoplovstvo sposobno je ponovno se vratiti i bombardirati te ciljeve već za nekoliko mjeseci.

Izrael iranske rakete i njegov sumnjivi nuklearni program smatra egzistencijalnom prijetnjom.

Iran ima – ili je barem imao prije početka ovog rata – vrlo razvijenu domaću industriju projektila i dronova. Rusiji je, primjerice, dao dronove Šahid koji su korišteni u napadima na Ukrajinu.

Iran je također obogaćivao uran na razinu od 60%, znatno iznad razine potrebne za civilnu nuklearnu energiju.

Zbog svega toga vlada izraelskog premijera Benjamina Netanyahua smatra da su te dvije prijetnje nešto s čime Izrael ne može živjeti.

Zaljevske države

Arapske države Perzijskog zaljeva – Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Bahrein, Kuvajt i Oman – do sada su vjerovale da mogu živjeti s Islamskom Republikom s druge strane mora.

No sad su bijesne jer, iako nisu podržale rat protiv Irana, gotovo svakodnevno trpe napade iranskih dronova i projektila.

Samo tijekom prvih sati ovog ponedjeljka saudijsko ministarstvo obrane objavilo je da je presrelo više od 60 projektila usmjerenih prema njihovom teritoriju.

"Prijeđena je crvena linija", rekao mi je jedan dužnosnik iz Zaljeva. „Između nas i Teherana više nema povjerenja i nakon ovoga s njima ne možemo imati normalne odnose.“